Kutleša na Dan državnosti: Narod dobio državu, još uvijek se bori za svoju dušu

Zagrebački nadbiskup je misu za domovinu služio u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu, na istoimenom trgu gdje je na današnji dan, prije 36 godina, 30. svibnja 1990., konstituiran prvi demokratski izabrani višestranački Hrvatski sabor. 

Misi su, između ostalih, nazočili predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković i premijer Andrej Plenković, 

Kutleša je u homiliji podsjetio na Mojsijevo obraćanje Izraelcima na pragu Obećane zemlje, narodu koji je iskušao ropstvo, prošao kroz pustinju, vidio ratove i doživio kušnje i treba donijeti ne samo političku i vojnu odluku, već i duhovnu: hoće li biti narod ukorijenjen u Bogu ili će se polako iskorijeniti klanjajući se drugim bogovima. 

Između života i smrti

Zato nam danas, na Dan državnosti, rekao je Kutleša, Bog po Mojsiju govori ove riječi: "Gledaj! Danas preda te stavljam: život i sreću, smrt i nesreću (…) Život, dakle, biraj" .

"Ista se riječ danas upućuje i nama, narodu koji je dobio svoju državu, ali se još uvijek bori za svoju dušu. Slobodu nismo stekli bez visoke cijene. Plaćena je suzama majki, žrtvom hrvatskih branitelja i ranama Domovinskoga rata", rekao je nadbiskup.

Podsjetio je i na svetog Ivana Pavla II. koji je u svom djelu "Sjećanje i identitet" postavio pitanje: "Može li povijest poteći protiv toka savjesti?"  za koje Kutleša smatra da i danas snažno odzvanja.

"To nije samo povijesno ili filozofsko pitanje, nego pitanje sudbine svakoga naroda, pa i našega: narod može imati zemlju, granice, institucije i političku slobodu, a ipak izgubiti ono najdragocjenije - vlastitu dušu", upozorio je nadbiskup.

Dan državnosti, istaknuo je, nije samo spomen na političku odluku, nego je to i dan kada Bog ponovno pred nas stavlja izbor: život ili smrt, blagoslov ili prokletstvo, ukorijenjenost u Njemu ili iskorijenjenost klanjanjem idolima ovoga svijeta. 

"Naša povijest svjedoči da smo preživjeli jer smo birali život u Bogu - u vjeri, u žrtvi, u poštenju. No naša sadašnjost pokazuje da se taj izbor mora ponoviti u svakome naraštaju", rekao je Kutleša.

I mi smo, nastavio je, nakon stoljeća neslobode i ovisnosti, doživjeli trenutak "ulaska" u svoju zemlju - trenutak kada se na hrvatskome tlu rodila samostalna država. 

"Kao Izraelci, i mi smo prošli kroz 'pustinju' ratova, progona, žrtava i grijeha; i nama je zemlja povjerena kao dar, ali ne bez uvjeta", rekao je Kutleša.

Po njegovim riječima, razlika između života i smrti za jedan narod nije prije svega pitanje ekonomije ni međunarodnoga položaja, nego pitanje vjere i morala. 

"Za Hrvatsku to znači: možemo zadržati granice, institucije, zastavu, a ipak izgubiti najvažnije - dušu naroda. Narod ne umire prvo zemljopisno, nego duhovno. Umire kad prestane birati život u Bogu, kad zaboravi da je On "život naš".

Ukorijenjenost kao najdublja potreba ljudske duše

Referirajući se na filozofkinju Simone Weil koja je, gledajući Europu 20 stoljeća, govorila o "ukorijenjenosti" kao jednoj od najdubljih potreba ljudske duše, Kutleša je rekao da ukorijenjenost znači znati tko si, odakle dolaziš i kome pripadaš: zemlji, jeziku, kulturi, ali iznad svega - Bogu. 

"Iskorijenjenost je, naprotiv, stanje naroda koji je zaboravio svoje korijene; naroda koji još možda ima institucije, običaje i simbole, ali je izgubio dušu", rekao je Kutleša i dodao da Hrvatska još uvijek živi iz svojih kršćanskih korijena, da naš narod još nije iskorijenjen, ali je "ranjen".

"Izloženi smo napasti da postanemo narod koji se hvali križem oko vrata, ali ga se boji nositi na ramenima", poručio je.

Govoreći o kušnji gubitka moralne oštrine upozorio je da često umjesto istine često biramo mišljenja koja nam odgovaraju, umjesto pravednosti kompromis koji se isplati.

"Rana koja nam prijeti jest sloboda bez duha. Izborili smo političku neovisnost, ali uz veliku žrtvu. Dugujemo je hrvatskim braniteljima i svima koji su položili život za domovinu (...) Ali još nismo u potpunosti naučili živjeti nutarnju slobodu", rekao je nadbiskup.

Smatra da se sloboda često shvaća kao pravo činiti što hoću, a premalo kao snaga činiti što je dobro. 

"No sloboda koja se odvoji od istine i dobra postaje kaos, tiranija i sebičnost. 

Odluke koje donosimo danas, oblikuju život naše djece

Također je rekao da kao narod katoličke tradicije izvanjski gotovo spontano poštujemo vjerska obilježja, ali u javnome prostoru postupno se prepuštamo gubitku osjećaja za svetost života. 

"Gubi se poniznost, strahopoštovanje i zahvalnost pred Bogom, a vjeru se gura u privatnu sferu. Kad nestane osjećaj za sveto, i brak i obitelj i domovina postaju tek projekti, a ne blagoslovljena stvarnost", rekao je Kutleša.

Pozvao je na obvezu čuvanja preostalog korijenja žive pobožnosti, blaga vjere i ljudi koji evanđelje pretaču u život. 

"Obitelji koje mole, mladi koji traže vjeru, pošteni radnici i političari koji se ne daju kupiti, očevi i majke koji žive tiho, ali sveto, svećenici i posvećene osobe koje vjerno služe - korijeni su koji se još napajaju na izvoru. Ako njih bude dovoljno, ako se njima pridružimo, Hrvatska se može obnoviti iznutra" rekao je nadbiskup.

Istaknuo je da se odluke koje donosimo danas, kao pojedinci i kao narod, ne tiču samo nas, nego oblikuju život naše djece.

"Dan državnosti poziva nas da se ne pitamo samo kakvu državu imamo, nego kakvu Hrvatsku ostavljamo iza sebe", zaključio je Kutleša u homiliji.